Akcija visokog rizika

UTVRĐIVANJE  I VREDNOVANJE  POKRETNE BAŠTINE U PRPALANDU

(oliti akcija visokog rizika)

Zahvaljujući  lijepom  vremenu izašli smo  iz svojih skrovišta i krenuli  na već tradicionalni TEAM  BUILDING djelatnika Elektre Zagreb – Dispečerski centar, a ujedno i članovi HPD PRPA.
Bilo je to šaroliko, veselo društvo, koje  se uputilo  u pravu avanturu punu iznenađenja.
Pošto je to bila avantura visokog rizika, neki do sada hrabri odustali su od uživanja u čarima PRPALANDA, pod razno raznim izgovorima.
Strah u kosti im se uvukao na prethodnom TEAM  BUILDING-u, koji je istovremeno bio  zajedničko druženje i  mala veselica povodom odlaska Gosp. Ivice Fumića u zasluženu mirovinu. Autoru  koji je  trebao  nešto napisati  povodom tog događaja  dogodio se najveći misterij koji nam se često dešava kod Prpe jednostavno se ne sjeća određenih događaja  nastala mu je crna rupa u glavi pa ne može adekvatno opisati slijed događaja, a da se ne bi preuveličavale stvari evo sada sa zakašnjenjem par slika sa tog nezaboravnog druženja. Nemojte se iznenaditi ako vidite da je iz nekog oka i suza kapnula.

 Krenuvši na tu rizičnu avanturu, odmah čim smo sjeli na svoja mjesta u mini bus otpili smo prve gutljaje stabilizatora rada srca (lincuru). Pošto smo uvidjeli da ima mutnih
piva  odlučili smo da one dobre pive (bistre) stavimo u karantenu (tj. u sebe) da se i one ne  pomute.
Putem smo doživljavali predivne pejzaže jer je bio  predivan sunčani dan  i čarobne trenutke, ne znamo da li od pive i stabilizatora srca ili je to bilo stvarno.

Smjestivši  i okrijepivši se kod PRPE krenuli su razni prijedlozi što bi se sve  moglo proglasiti pokretnom baštinom.Pojedinci su predlagali da u pokretnu baštinu predlože se  i  Prpini peseki  BELA i mali HARI. Uvidjevši kuda vode ti prijedlozi nas nekolicina odlučili smo da se popnemo na VELINAC.Nakon okrijepe vodom na Kapljuvu, nastavili smo istim tempom prema cilju.

Popevši se uvidjeli smo da je vrijedilo truda, jer pružao se prekrasni pogled.

 
Zbog čistog zraka bez izmaglice uspjeli smo uhvatit obrise Italije u visini Ancone(brdo u daljini, provjereno na Google Earth)

Po povratku dočekala nas je predivna klopa (kotlovina) za prste polizati.

Pošto smo se malo odmorili i bacili par partija baloti, konačno je naš muzički sastav krenuo sa sviranjem, pa su nakon par pjesmi tražili da i njih uvrstimo u pokretnu baštinu.Možda bi i taj prijedlog prošao, da nisu  zbog ljubomore ili da umanje scenski nastup zaboravili Def u čemu je JOCO pravi virtuoz pa su mu dali gitaru u čemu je također bio dobar, ali zbog svoje visine pa zbog toga i kraćih ruku nije mogao odsvirati  baš sve akorde.Na kraju uvidjevši da im to neće proći pojedinci su počeli lomiti tipke na klavijaturi.

Sutradan ujutro začudo niko se nije žalio na glavobolju i ostale probleme pa smo se nakon kave uputili do Kubusa i odlučili nabaciti malo boje jer je dan bio predivan.

Po povratku počele su pripreme za završni ručak, a tu je bilo svega.Nakon ručka pala je  i zajednička  fotografija , pa natrag u Zagreb. Zanima  me koliko će njih sljedeći put ići na te rizične akcije.

DOŠLI SMO NA VELEBITSKE HRIDI
ODAKLE SE PAG I MORE VIDI
DOĆI ĆEMO SIGURNO OPET
AKO ĆEMO SE MOĆI POPET.

© HUKI