Konačno smo dočekale i godišnji odmor. Vesna i moja malenkost stižemo iz Zagreba a Tonči iz Kaštel Sučurca. Po starom,dobrom običaju eto nas kod naših dragih domaćina Mirjane i Prpe.

Nakon prvih par sati guštanja u miru i tišini Baških Oštarija sačinili smo „ratni plan“. Pao je dogovor da očistimo i obnovimo markacije na nekim stazama koje su u nadležnosti HPD Prpa.
Pa tako 17.08. u ne baš rano jutro, krećemo u napad na stazu koja vodi od glavne ceste sa Baških Oštarija na Sadikovac. Prpa ostaje na početku staze sa motorkom, a mi krećemo sa lakšim alatom prema vrhu.

Lagani predah i krećemo natrag ali sa kistovima i bojom.

Ved je kasno poslijepodne i moramo prekinuti sa poslom pa dvije trećine staze ostavljamo za sutra.

Eto nas ponovo, ovoga puta nešto brže prema mjestu gdje smo jučer ostavili pribor, pa ponovo markiranje prema dolje.

Osim što smo silno uživali bilo je i neke koristi od markacističke sekcije „Prpa“

Dan treći……

Opet smo u akciji, ovaj put staza od od Kubusa do križanja sa Terezijanom ( koju smo kao prvi zadatak kao friški markacisti odradile prošlo ljeto ) prema Jelarju.

Danas je dan odmora, pa krećemo put Tulovih greda. Ulazimo u jedan potpuno drugačiji svijet. Samo krš i impozantne Tulove grede koje se izdižu i dominiraju cijelim krajem.

 

I eto nas navečer u „bazi“ sa novopridošlim ali dobro poznatim facama.

Nakon jutarnje kavice krećemo prema Dabarskoj kosi od koje trebamo obnoviti markacije prema Butinovači. Noviji i najnoviji članovi ( Vera i Snježana ) „Prpe“ savladavaju osnove markiranja i pomažu dok se neki šlepaju u natikačama zbog opakih žuljeva koje su zaradili prošlih dana.

A sada, konačno, prava „tura“. Biba je došla iz Zagreba u nedjelju, a u ponedjeljak, ranom zorom, pokret prema Jelovoj ruji gdje ostavljamo auto, krcamo ruksake sa vrećama za spavanje i odlazimo put Stapa i Tatekove kolibe. Nakon cca tri sata stižemo do skloništa i skidamo teret sa leđa ( konačno ). No isplatilo se kao i svaki puta. Nakon kratkog odmora i dugih gutljaja vode ( koje tamo ima u izobilju i to iz prirodnog izvora ) odlazimo lakog koraka prema Stapini i Kamenoj galeriji.

Upoznajte poskoka Juru, kojim su nas pokušali uplašiti još kod Prpe, neki iskusni planinari.

Naravno, ovakvih znakova ima duž mnogih staza.

 

Nakon ulaza u Kamenu galeriju, fotić mi je počeo smetati pa sam ga sklonila. No Tonči je snimao kamerom pa možda nekom drugom prilikom i to pokažemo. U svakom slučaju ovo obavezno treba posjetiti.

Evo nas nakon povratka kod Tateka, na redu je papica i odmor.

I drugi dan smo se vratili laganim korakom prema autu i prema našim dragim Oštarijama.

Irena