OSVAJANJE VELEBITA OD JUGA DO SJEVERA
U osvajanje ljepote Velebita i svijeta krenula je znamenita, odvažna, odabrana i hrabra elita poznata uzduž i poprijeko cijelog Velebita. To je odabrana i hrabra elita HPD Prpa. Odvažnu i znamenitu elitu su sačinjavali Fuma, Bubi, Žugla i moja malenkost Huki .
Za vrijeme dogovora i priprema za ekspediciju, a nakon par fenomenalnih Velebitskih piva, krenula je duga razrada plana i studiozna na momente i krajnje filozofska rasprava, gdje će sve naše noge kročiti (da ne bi mislili da smo filozofski nastrojeni takva rasprava obično počinje nakon par piva). I na kraju smo bili gdje smo se dogovorili, a vi nemojte oklijevati , ruksake na leđa i u prirodu.
VAGANSKI VRH
Pošto alpinisti imaju bazne logore za uspon na neki vrh tako smo i mi odlučili da će naš bazni logor za uspon na Vaganski vrh, a i za odmor duše i tijela, biti planinarsko sklonište Struge. Polazna točka za uspon je bila na Velikom Rujnu, koje izgleda strašno (zbog požara od prije dvije godine). Pošto smo se popeli do vidikovca na Stražbenici pogled se pružio na čitavo Veliko Rujno pa su se foto aparati usijali od slikanja. Krećemo dalje ( tu smo napravili grešku jer na izvoru na Stražbenici nismo natočili vode) do izora Zanzibar, u kojem je bilo jako malo vode. Nakon što smo se okrijepili sa ono malo vode krećemo prema Buljmi. Zaustavljamo se ispod na znamenitom balkonu od kuda se pruža prekrasni pogled na Veliku Paklenicu, Anića kuk i oba Maslenička mosta. Nakon slikanja uspinjemo se do prijevoja i onako gladni i žedni sa nestrpljenjem očekujemo dolazak u Struge gdje nas očekuje Ivica sa grahom i suhim rebricama koji smo naručili. Grah je bio za prste polizati.
Drugo jutro sa nestrpljenjem očekujemo da se raziđu oblaci. Kucnuo je konačno i taj čas . Krećemo polako prema vrhu uz obavezno slikanje svega i svačega jer na raspolaganju imamo čitav dan. Napokon stižemo na Vaganski vrh (1757 m) i ulazimo u elitu VELEBITSKIH BOGOVA. Spustivši se nazdravljamo za uspješan uspon i silazak, kod izvora Marasovac, ne sa vodom , već sa “Graševinom Zdjelarević“ koju smo ostavili na skrovitom mjestu da nam se ohladi i da nam je ne bi slučajno popio medo. U skloništu nas dočekuje “RIŽOTO a la ŽUTI “ sa tunom ( čak je bilo i limuna ).
Sljedeće jutro nakon što smo se pozdravili sa Žutim krećemo u silazak prema Velikom rujnu. Usput se penjemo na Veliki Golić otkuda je također lijep vidik. Nakon silaska u Starigrad Paklenicu i kratke okrijepe iznutra (pivom) i izvana (morem), krećemo prema PRPI i to bijelom cestom Zaton Obrovački, iznad tunela Sveti Rok, ispod Tulovih greda, otkuda je fenomenalni pogled na Obrovac, Ravne kotare i prema Zadru, pa smo se spustili u Sveti Rok. Cesta bi mogla dobiti ime “CESTA HRVATSKIH HEROJA” , jer uz cestu se nalaze ploče sa uklesanim imenima poginulih branitelja koji su dali svoj život za domovinu.
U sumrak dolazimo napokon gladni i žedni kod Prpe , a Prpa nas dočekuje onako kako se dočekuju žedni planinari sa hladnim pivom, a za hranu smo se pobrinuli sami..
VELIKI KOZJAK I LAKTIN VRH
Ustajemo rano i krećemo upisati u našu knjigu pothvata još jedan uspješan uspon. Izabrali smo Veliki Kozjak u Sjevernom Velebitu, na koji smo htjeli se popeti već prije, ali smo odustajali zbog razno raznih razloga. Preko Planinarskog doma Kugina kuća ( opet je zatvoren ) , Štirovače, Mrkvišta dolazimo na početak uspona za Veliki Kozjak.
Nakon uspješnog uspona, fascinirani smo fenomenalnim pogledom od Planinarskog doma Zavižan , akumulacijskog jezera Krušćica do Šatorine. Slijedi slikanje i izležavanje na suncu.
Stigavši dosta rano kod Kugine kuće, a pošto smo imali auto sa pogonom 4x4 odlučili smo se uspeti makadamskom cestom (cesta za Jadovno i nakon 10-15 minuta vožnje skreće se lijevo) koja dolazi ispod samog Laktinog vrha - 30 min hoda (od Kugine kuće 1sat i 30 min). Popevši se na vrh pruža vam se divan pogled od plaže Lopar (San Marino) na otoku Rabu, Dabarski kukovi (najljepši pogled na Bačić kuk), Basača, Visibaba, Prekinuto brdo, Budakovo brdo, Planinarski dom Zavižan, Kozjak, Šatorina do Donjeg Pazarišta.
VISOČICA
Pokušali smo i zadnji dan se uspeti na Visočicu koja je bila u oblaku .Popeli smo se do srušenog doma, ali zbog grmljavine smo se vratili, što se pokazalo kao mudra odluka jer nas je 50 metara prije auta uhvatila kiša.
POVRATAK
Vraćamo se u Zagreb prepuni dojmova. Odlučili smo posjetiti još akumulacijsko jezero Krušćica i znameniti most u Donjem Kosinju.
© HUKI
|
